Vlada očekuje da će se problemi sami od sebe rešiti

AddThis Social Bookmark Button
Konferencija za novinare, 05.01.2012.
Prof. dr Milenko Dželetović: Dame i gospodo, dobar dan i dobrodošli na konferenciju za novinare Srpske napredne stranke. Srpska napredna stranka traži da Vlada Srbije hitno podnese ostavku, jer posle najnovijeg priznanja premijera Cvetkovića da Vlada nema nikakav antikrizni model jasno je da samo izbori mogu doneti i formirati jednu kredibilnu i socijalno odgovornu vladu koja će rešavati egzistencijalna pitanja građana Srbije.
Naime, izjava premijera Cvetkovića, citiram: „Ako bude potrebno Vlada će doneti neke nove mere, ali se ipak nadam da će kriza polako početi da jenjava“, najbolje potvrđuje ono što mi vama mesecima na konferenciji za novinare Ekonomskog tima i uopšte Srpske napredne stranke govorimo i javnosti predočavamo da Vlada nema nikakav koncept, već  da očekuje da će se problemi sami od sebe rešiti.

Dame i gospodo, začućujuća je i zapanjujuća izjava premijera Cvetkovića u vreme kada vlade širom sveta i Evrope donose antikrizne modele, često i uz visoku cenu, jer se najčešće odnose na kresanje javne potrošnje, da premijer Cvetković, kako reče, čeka pogoršanje situacije, a ako se ona desi doneće novi antikrizni model.
Ja ću vas samo podsetiti na, a i Ekonomski tim kompletan, da Srpska napredna stranka postavlja pitanje – šta još treba da se desi u ekonomiji koja je 2011. godinu završila sa jednom od najvećih stopa inflacije u Evropi, sigurno sa najvećom stopom nezaposlenosti u Evropi, sa najvećim državnim i paradržavnim aparatom, koji je imao za rezultat i najveće učešće javne potrošnje po jedinici industrijskog proizvoda u Evropi? Šta još treba da se desi ekonomiji i Vladi koja nas je u prošloj godini zaduživala devet miliona i 440.000 hiljada evra dnevno prosečno i, nećete verovati, preko 390.000 evra, odnosno, preko pola miliona dolara na sat? Šta još treba da se desi ekonomiji koja je završila godinu sa 65.000 nelikvidnih preduzeća, sa 13.000 preduzeća koja je otišla u stečaj, ekonomiji koja je imala gubitak preko 100.000 radih mesta? Šta još treba da se desi da bi se Vlada Srbije probudila iz zimskog sna i shvatila ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi? Premijer Cvetković je u jučerašnjem ili prekjučerašnjem intervjuu, nemojte me držati za reč, izneo optimizam da neće biti revidirana projektovana stopa rasta od 1,1% društvenog bruto proizvoda, bez ikakvih argumenata iako je i sam svestan da smo projektovanu stopu rasta za 2011. tri puta korigovali, dva puta na čvrsto insistiranje Međunarodnog monetarnog fonda, koji nam ni ove godine ne obećava ružičaštu situaciju i prilike ni u svetu, ni u Evropi, naročito kod naših tradicionalnih trgovinskih partnera, a to je valjda i osnova za bilo kakvo gajenje optimizma premijera Cvetkovića.

Naravno, Srpska napredna stranka pozdravlja bar ikakve mere, ali postavljamo pitanje kakav će biti krajni rezultat uredbe koju je Vlada donela o ograničavanju trgovačkih marži, koliko su to cene pale od stupanja na snagu uredbe i koliko će zaista one rezultirati. Postavio bih pitanje zašto je ona limitirana na rok od šest meseci ili je to samo još jedan predizborni marketinški trik i još jedan negativan signal stranim negativnim kompanijama i trgovinskim lancima koji su, kako je Vlada govorila, imali nameru da dođu ovde, jer se očigledno ne poštuje ni tržište, ni konkurencija, već se pokušava uredbama smanjiti cene, limitirati rast trgovačkih marži, a ne stvaranjem povoljnog investicionog i institucialnog ambijenta u kojem bi trgovinski lanci se borili za svoje potrošače smanjenjem cena i smanjenjem troškova svojih usluga.

Dame i gospodo, Srpska napredna stranka se zaista pita i na čemu se temelji optimizam o projektovanom prilivu stranih direktnih investicija kada smo u 2011. godini imali umesto tri, svega milijardu i pet stotina miliona i od toga 930 miliona je Delez platio Maksiju što, odgovorno tvrdim, a to pitajte bilo kog ozbiljnog ekonomistu, ne spada u strane direktne investicije, to je privatna transakcija i Srbija je konkretne dobiti od toga imati oko 24, 25 miliona dolara poreskih prihoda i to tek u prvim mesecima 2012. godine. Mnogo je pitanja, zaista, a malo odgovora. Još jedno od pitanja na koje, verovatno, premijer Cvetković nema odgovor, a to je na koji način i kada će se doneti obavezujući set ograničavanja rokova naplate i na koji način bankarski sektor motivisati da malo više usmerava svoje kreditne potencijale ka nelikvidnoj privredi, a ne ka kupovini dužničkih hartija od vrednosti, samo da bi država prikrila sopstvenu nesposobnost i punila onaj jaz koji se javlja, onu budžetsku rupu koja se javlja između javnih prihoda i javnih rashoda.

Dame i gospodo, još jedna potvrda ispravnosti ekonomske politike i ekonomskog koncepta i nastojanja Srpske napredne stranke da ovim konferencijama, jer zbog medijskog mraka mi zaista ni nemamo drugu mogućnost, uvek ukazujemo na neke mere i jedan program koji mora i koji će pre ili kasnije, a naravno odmah po formiranju nove vlade biti realizovan, jeste poslednji izveštaj Državne revizorske institucije koji je samo opravdao naša nastojanja i uporna insisitranja tokom 2011. godine, da se donese novi zakon o javnim nabavkama. Podsetiću vas, po ko zna koji put, da smo u februaru podneli jedan konzistentan predlog izmena i dopuna zakona o javnim nabavkama, predali ga Skupštini, koji nije čak ni uvršćen u dnevni red, jer očigledno vlast nije želela da odgovara pred licem javnosti, jer skupštinske sednice se prenose, pred argumentovanim kritikama i amandmanima kompletne opozicije, predvođene Srpskom naprednom strankom. U septembru smo izgradili kompletan novi zakon o javnim nabavkama, postavili ga na sajt Srpske napredne stranke, dostupan je javnosti, potpuno usklađen sa direktivama Evropske unije, potpuno kompletan u smislu podzakonskih akata, odmah primenjiv, koji bi, evo kao što reče i državni revizor, nećete verovati, evo recimo da je bio primenjen u 2010. godini, da je pronašao da je u direktnim pogodbama ili mimo Zakona o javnim nabavkama Srbija potrošila 85,9 milijardi dinara, odnosno u tom momentu preko 860 miliona evra, odnosno preko milijardu dolara. Jedna deficitarna, nelikvidna, jedna budžetski i spoljnotrgovinski deficitarna Srbija je dozvolila sebi da milijardu dolara ode mimo Zakona o javnim nabavkama. I to je najbolji dokaz zašto je mnogo lakše Srpsku naprednu stranku optužiti da nema ni mere, ni program, nego sprovesti njene mere i program, a onda uskratiti mogućnost partijskim tajkunima da se ogromna finansijska sredstva sliju u privatne i stranačke džepove. Da nije sve samo kritika, već da Srpska napredna stranka i dalje apeluje i na Vladu Srbije i na javnost da izvrši dodatni pritisak na Vladu Srbije, ako već, kao što i sami vidite odugovlači i mrcvari i privredu i ove građane do poslednjeg zakonskog roka i ne želi da raspiše izbore, onda je na dobrobit svih da donese hitno set ekonomskih mera koje predlažemo.

Dame i gospodo, dugo je pet meseci do izbora, kako ih najaljuju na Đurđevdan, da može da bude i dugo i bolno za građane Srbije. Čuli ste i sami, projekcija relevantnih asocijacija, sindikalnih udruženja, da samo u prva tri meseca očekuju gubitak između 60 i 100 hiljada radnih mesta. Čuli ste da nas pola miliona dolara na sat zadužuju, a ne znamo gde odlazi taj novac, ne znamo u koje svrhe. I ono što je najbore, pod izuzetno restriktivnim uslovima, jer su kamatne stope prevazišle sto puta sedam procenata. Stotinak hiljada izgubljenih radnih mesta, ogroman broj, projekcija je preko 10.000 novo nelikvidnih preduzeća, stopa inflacije, evo vidite da rastu i cene energenata i svih ostalih konsekventno osnovnih životnih namirnica što je strašno veliki problem za prosečnu srpsku porodicu, kojoj osnovne životne namirnice učestvuju sa preko 42% u ukupnim budžetskim prihodima. Sve to ukazuje da, ako već neće, a bilo bi najbolje i za njih i za građane Srbije da raspišu vanredne izbore, predlažemo da ne prespavaju ovaj period do maja, nego da hitno prvo donesu i izvrše fiskalno rasterećenje, ionako ekstremno nelikvidne srpske privrede i donesu obavezujuća ograničenja rokova naplate. Drugo, u okviru fiskalne reforme izvršiti fiskalni sveobuhvat sive ekonomije. Napokon, deset godina pričamo, a u poslednje tri godine intenzivno, da između 40 i 50% JDP-a odlazi van legalnih finansijskih tokova,  a to je, dame i gospodo, između 12 i 15 milijardi dolara. Egzaktan proračun naš ukazuje, ako bi taj procenat sveli na procenat Evorpske unije, godišnje bi budžet Srbije prihodovao 980 miliona dolara ili blizu milijardu dolara. Čak i ako ne budemo na nivou Evropske unije, ako samo prepolovimo preko 500 miliona dolara bi se slilo u, i onako oskudni, srpski budžet. Izvršiti novo usvajanje zakona o javnim nabavkama. Naš predloženi koncept koji sprečava koruptivne kanale, koji podrazumeva jednu eks ante ulogu Državne revizorske institucije. Moram da pojasnim. Mi ćemo i sada, posle ovih 85 milijardi i 900 miliona, odnosno preko 860 miliona dolara, samo kroz javne nabavke, nisam pomenuo 70 miliona potrošenih mimo zakona o reprezentaciji, na ćevapčiće, nisam pomenuo da je gradonačelnik Niša, juče javno izjavio da Državna revizorska institucija mrzi grad Niš. Zamislite, jer je pronašao pronevere u njihovom poslovanju. A to je odgovor vlasti, umesto da preispitamo kuda curi narodni novac. Dakle, izmenama i dopunama zakona o javnim nabavkama smo predvideli rigoroznu eks ante kontrolu u kojoj državni revizor ne bi dozvolio da novac iscuri. Mi ćemo sada imati 43, čini mi se, prekršajne prijave i tri krivične i sve će one rezultirati, verujte mi, suma sumarum jedno milion dinara, jer su kazne za tavke prekršaje manje nego da pređete ulicu van pešačkog prelaza. Otišlo je milijardu dolara, kazna će biti milion dinara za pojedince, puj pike ne važi, a Srbija deficitarna, a narod gladan, a privreda nelikvidna. Ne, nego eks ante, odnosno pre donošenja odluke o javnim nabavkama rigorozna kontrola državnog revizora čime se potvrđuje ona narodna - bolje sprečiti, nego lečiti. Beskompromisna borba protiv mita i korupcije, uprošćavanje, hitno uprošćavanje administrativnih procedura i ukidanje velikog broja agencija i paradržavnih institucija. Zato nam ne smeta ni velika ekonomska kriza, ne treba nam ni saglasnost MMF-a, ni Saveta bezbednosti, to ne zavisi od više sile, samo od dobre volje vlasti da se najzad opameti i preduzme mere koje preduzimaju sve socijalno odgovorne vlade u regionu.
I, naravno, napokon, posle silnih obećanja, evo dve godine imamo priču, napokon, hitno formirati razvojnu banku koja bi bila formirana sredstvima ukinutih agencija i sredstvima Fonda za razvoj.
Dame i gospodo, moram da se osvrnem još jednom na izjavu premijera Cvetkovića da, ako se bude pogoršalo ekonomsko stanje doneće se hitan paket antikriznih mera. To meni liči na selektora koji posle 40 utakmica, u kojima je 38 izgubio i dve je remizirao, konstatuje da, ako bude bilo neophodno, menjaće i taktiku i igrače za neke nove utakmice. Prosto je neverovatno i krajnje neodgovorno da se premijer ponaša na takav način, države i ekonomije koja beleži rezultate koje smo prezentovali.
Ima li pitanja?
Ako nema ja bih u lično ime i u ime Ekonomskog tima Srpske napredne stranke svim hrišćanima pravoslavne veroispovesti poželeo srećan Badnji dan i božićne praznike, da ih provedu u zdravlju, miru i veselju i da u ovoj godini dobiju, najzad, jednu odgovornu, kredibilnu vladu koja će rešavati njihove probleme.
Ako nema pitanja, ja se zahvaljujem. Naravno, čestitke i vama.